Životopis

Vida Đuran rođena je 23.10. 1963. u Zagrebu. S roditeljima, Marčelom Brajnovićem i Zvjezdanom Hegedušić Brajnović 1970. godine seli u Italiju, te od 1975.-1977. živi u Francuskoj. Tamo pohađa osnovnu školu i ući talijanski i francuski jezik. Obitelj se 1977. vraća u Rovinjsko Selo i Zagreb. Odabir daljnjeg školovanja nije bio težak, te upisuje Školu Primijenjenih Umjetnosti i Dizajna u Zagrebu, odsjek tekstil, gdje maturira 1982. godine. 1988. godine postaje član ULUPUH-a, odsjek za tekstil i kožu. Ubrzo nakon toga počinje izlagati na više samostalnih i skupnih izložbi. Zanima ju prvenstveno batik na papiru te na svili, a istražuje i kolaž te razne druge aplikacije i tehnike. 1989. godine sa svojom obitelji seli u Pulu gdje se uključuje u likovni život Pule i Istre. Postaje član HDLU-a Istre 1997. godine, te član Likovne Kolonije Rovinj. U tom periodu Istarskoj se publici većinom predstavlja s apstraktnim slikama na papiru i platnu, s raznim intervencijama u boji i teksturi, lirskog karaktera Istarskog pejsaža.

Zadnjih godina se preko društvenih mreža predstavlja publici kroz razne vizualne iskorake, težeći konceptu i ideji, ne napuštajući svoju težnju lijepom, oku ugodnom, slikarstvu. Od prosinca 2020. godine započinje novi projekt pod nazivom „Stojim, dakle postojim“ u kojem preispituje odnos publike i umjetnika u novom post pandemijskom prostoru. Te od siječnja 2023. godine počnje raditi na novom projektu “Pletem, dakle postojim” koji se još uvijek u nastajanju.

Od 2001. godine živi i radi u Rovinjskom Selu.

Životopis

Rebecca Đuran-Šilėnas rođena 1991. godine. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2017. godine. Sudjelovala je na Erasmus studentskoj razmjeni 2013./2014. na Akademiji likovnih umjetnosti, Jan Matejko u Krakovu. Godine 2017. seli se u Litvu kako bi studirala magistarski program na Umjetničkoj akademiji u Vilniusu, a 2019. godine diplomirala je s magisterijem iz katedre Fotografije i medijske umjetnosti.

Izlaže u Hrvatskoj i na međunarodnim izložbama, neke od kojih su XVIII. Bijenale crteža u Beogradu, 2015. godine, 9. Hrvatsko trijenale akvarela u Zagrebu / Karlovcu / Slavonskom Brodu, 2022. godine, 2. Trijenale crteža u Puli, te samostalna izložba u galeriji Menų Spaustuvė, u Vilniusu, 2023. godine.

Njezini multimedijalni radovi istražuju odnose umjetnika i društva, umjetnika i kustosa te unutarnje dileme autora. Od 2019. godine uglavnom je usmjerena na slikarstvo. U svojim radovima nudi umjetnikov pogled na prostor slike u kojemu ona igra ulogu dirigenta. Njezine slike reflektiraju osjećaj dinamike, pokreta i slobode. Često koristi jaki kolorit, dinamične kompozicije i apstraktne oblike koji definiraju prostor na slici. Umjesto da sliku demistificira opisom, stavlja naglasak na promatrača i njegovo viđenje rada. Smatra, da kada se umjetnik upusti u objašnjenje slike gledatelju, umjetničko djelo počinje postojati samo u onome što je rečeno. Postaje “informacija”, a ne vizualno djelo.

Od 2017. godine živi u Vilniusu i radi u svom ateljeu.